JOB, Cvijeta

JOB, Cvijeta (Job-Jeličić, Job-Balabanić), slikarica, (Beograd, 6. VIII. 1924). Kći Ignjata, slikara. U djetinjstvu slikala u očevu atelijeru u Supetru. Pohađala gimnaziju u Splitu do 1941. Na poč. 1942. odlazi u partizane, objelodanjuje ratne reportaže, ilustracije i karikature u periodici (Žena u borbi, Slobodna Dalmacija), ilustrira pjesme supruga Ž. Jeličića u Omladinskoj iskri, za koju radi i naslovnice. God. 1946. doselila se u Zagreb, gdje je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti 1951 (V. Parać) i završila slikarsku specijalku M. Detonija 1952. Te godine preselila se u Rijeku, od 1953. živi u Opatiji, od 1976. ponovo u Zagrebu, ljeti u Splitskoj na Braču. Djeluje kao slobodna umjetnica posvećena sitnoslikarstvu. Od početka sklona malomu formatu (Soba moje mame, 1937). Slikala dalmatinske motive u temperi (Viški seljaci, 1944) i gvašu (Bajami, 1945). Od 1948. ilustrira, posebice narodne priče i bajke, stvarajući opus minijaturne fantastike u temperi na papiru, izrazita kolorita i grafizma, blizak srednjovjekovnomu i perzijskomu minijaturnomu slikarstvu, usporediv s boschovskim i bruegelovskim prepletanjem realnoga i irealnoga. Minucioznim rukopisom izvodi pojedinosti u zgusnutim maštovitim figuralnim kompozicijama realističkoga izraza povezujući pučku stvarnost i priču (Svađa u selu, 1968, Galerija »Branko Dešković« u Bolu; Umro je Don Drago, 1982). Ilustrirala je bajke A. S. Puškina (Bajka o ribaru i ribici, 1949) i H. C. Andersena (Carevo novo ruho, 1949; Slavuj, 1994), Konjića grbonjića P. P. Jeršova (1951), Čarobnoga konja iz Tisuću i jedne noći (1951), Ašik-Kariba M. J. Ljermontova (1952), narodne pripovijetke Sunčana gora (1959), Bekri Mujo (1960), Ero s onoga svijeta (1962), Dvije jabuke u šumi (1967) te slikovnice prema pričama Ivane Brlić-Mažuranić (Šuma Striborova, 1966; Regoč, 1967; Ribar Palunko i njegova žena, 1968; Jagor, 1969; Kako je Potjeh tražio istinu, 1971; Toporko i devet župančića, 1977; Sunce djever i Neva Nevičica, 2001), sve zagrebačka izdanja. Crtežima ilustrirala Lovčeve zapise I. S. Turgenjeva (Zagreb 1951), slikala prema pripovijetkama P. Šegedina (Burićeta, 1968) i Jeličićevim pjesmama (Mrtvo more, 1984). Ilustrirajući »nadrealistički slikoviti izraz« Priča iz davnine I. Brlić-Mažuranić, ostvarila je vrhunska djela (Domaći, 1966; Baba Poludnica, Crvene ovce, obje 1970). U novoj fazi slika temperom na platnu i uljenom lazurom događaje iz »malog mista« (Procesija, 2002). Samostalno izlagala u Beogradu (1954), Opatiji (1954), Rijeci (1954, 1967, 1981, 1989), Zagrebu (1957, 1958, 1961. sa suprugom Z. Balabanićem; 1996, 2003), Ljubljani (1958. s Balabanićem), a skupno na izložbi grupe srednjoškolaca »Najmlađi« u Salonu Galić (Split 1937), umjetnika partizana (Zagreb 1945), na izložbama ULUH/HDLU Rijeka (od 1955), izložbi riječkih likovnih umjetnika u Firenci (1964), bijenalu ilustracija u Bratislavi (1967, priznanje), na međunarodnoj izložbi dječje knjige u Bologni (1968) te na izložbama: Likovna umjetnost u NOB-i Hrvatske (Zagreb 1974), Zagrebački salon (1977), Žene umjetnice partizanke (Osijek 1978), Nagrađene ilustracije (Zagreb 1981), Partizanska karikatura (Zagreb 1989), Umjetnost hrvatskog antifašističkog otpora (Zagreb 1994). Dobitnica Nagrade »Grigor Vitez« 1967. za ilustracije Šume Striborove.